Nedavno mi se obratila osoba sa zeljom sa uspostavi kontakt sa drugima koji imaju problem sa cupanjem kose. Ako u sebi prepoznajete tu osobu i osobu koja zeli pomoci i drugima i sebi uceci iz slicnih ispustava, javite mi se direktno putem furmulara za kontakt.
Ovo je njena prica:
Imam 27 godina.
Prvi put o svom problemu pricam javno.
Imala sam dugu, gustu kosu kojoj su svi zavidjeli, bila je moj pecat, moj simbol i moj ponos.
Nista mi nije trebalo samo da je cista i pustena – san svake djevojke. Sjecam se da su mi mnogi na kosi zavideli, a ja onako puna sebe sam obozavala da je pustam i sa njom da se ponosim.
Tu krecu moji problemi, koje do skoro nisam bila svjesna. Malo po malo ruka mi se zavlacila u kosu, vrtila sam je, trazila odgovarajucu dlaku koja se “razlikuje od drugih” da ju iscupam, vrtim oko usne dok se ne napravi mali cvoric i tad je bacam ili da se igram sa korijenom. To je pocelo znaci od moje 15 god, a sad mi je 27 – 12 punih godina.
Nisam shvatila to kao bolest, vec kao jednu ružnu naviku, koje se ne mogu tako lako riješiti.
Uzela sam na google ukucala cupanje kose i tad mi je izbacilo Trihotilomanija-bolest cupanja kose. Pazljivo sam svaki clanak o tome procitala i pronasla se u njemu.
Htjela bih popričati sa nekim ko ima slican problem, i ko razumije moje stanje.
Nema komentara:
Objavi komentar